Ronaldo - najve?i u povijesti nakon Pelea
Onaj 'debeljko' kojem su se zlobne pti?ice s Corinthiansovih tribina toliko rugale da je odlu?io zauvijek oti?i iz aktivnog nogometa, bio je posljednji Fenomen ove igre. Dobro, i njegov portugalski imenjak Christiano, i eufemisti?ki 'nadimenjak' Ronaldinho, i Lionel Messi – sve su to nogometni fenomeni, ali mahom veznog reda. Ronaldo Luis Nazario de Lima bio je golgeter, centarfor. Vjerojatno najve?i u povijesti ove igre nakon Pelea
?ovjek koji je u ponedjeljak sa suzama u o?ima priznao da je sa 34 godine 'izgubio bitku s tijelom' još donedavno je bio simbol modernog nogometa, modernog vremena, modernog brazilskog stila. Ni danas nitko ne uspijeva sasvim oponašati njegove pravolinijske prodore iz 90-ih, kroz nekoliko linija protivni?ke obrane, poput metka koji uživa u svojoj akceleraciji, uz tehni?ki savršen dribling s nekoliko minimalnih promjena smjera, a poslije svake novo ubrzanje, sve do turbo razine uslijed koje slijedi ravnodušna egzekucija dok se stadion rastaljuje od totalne euforije publike.
I nije samo na tome stalo. Nije bio samo još jedno ?udo iz predgra?a Rija. Dani u PSV-u, Barceloni, i donekle u Interu, bili su više od toga. Postao je jedan od onih rijetkih sportaša koji se izvedbeno izdignu u vlastiti svemir, poput Michaela Jordana. Bio je '?udo od djeteta' ?ijim se mogu?nostima ne nazire kraj, no takvi ?esto izgore ranije negoli se itko nadao. Umjesto da zabije 1500 golova i razvije karijeru poput Peleove, Ronalda je marketinško-eksploatatorski sistem današnjice uzeo u svoj žrvanj. Prvo ga je kao 20-godišnjaka u?inio multimilijunašem, za ?ijim komadi?em dara žude mase gdje god se okrenuo – na ulici, u hotelu, u avionu, na plaži i no?nom klubu.
Kako su se 90-ih povampirili i mediji, i menadžeri, i sponzori, i sponzoruše, i reklamni oglašiva?i, pa ?ak i politi?ke strukture koje su odlu?ile tehnokratizirati populisti?ku mo? nogometne 'masovne halucinacije', pritisak na superzvijezde postao je izdrživ samo za fizi?ke i mentalne kiborge. Svoj status poluboga Fenomen je morao opravdavati na sve više, sve težih utakmica, u sve pretrpanijim sezonama, u eri kada su najve?e zvijezde na mundijale – te negdašnje praznike nogometa - po?ele dolaziti kao izmoždeni ratni konji.
Nije posve razjašnjeno, ali ?ini se da je Ronaldo dan uo?i finala SP-a 1998. u Francuskoj, sa 22 godine starosti lude?i od strepnje ho?e li uspjeti zadovoljiti nacionalni imperativ, pretrpio epilepti?ni napadaj. Sistem je sisao esenciju iz njega. Uslijedile su ozljede koje su prijetile preranim tragi?nim krajem, tako tipi?nim za genijalce. Danas mnogi zaboravljaju da je u dvije sezone od 1999. do 2001. odigrao samo 11 utakmica. Da se tada, kad su ga ve? uspore?ivali s prerano umirovljenim Marcom van Bastenom, nije vratio iz agonije, nikada ne bi osvojio Mundijal te zaigrao kao prvi napada? na ukupno ?ak tri svjetske smotre, i nikada ne bi zabio rekordnih 15 golova na Mundijalima. Nikada ne bi osvojio neko nacionalno prvenstvo (prvo je uzeo tek u Španjolskoj 2003, s Real Madridom), nikada ne bi pretekao Romarija i Zica i postao drugi strijelac u povijesti Selecaoa.
Nije da je bio najsimpati?niji nogometaš svoje ere. Zbog frizure na Mundijalu 1998. neki su ga uspore?ivali s retardiranim zecom; kasnije su negodovali zbog njegove debljine i upitne predanosti nogometnom profesionalizmu. Možda su ga se i zasitili, jer pojavile su se nove zvijezde, a on nakon povratka od ozljeda ipak nije više bio tako dominantan. Uz to se ženio i razvodio ritmom holivudskog dekadenta - potrošio bi 700.000 eura na svadbu, a onda u braku ostao tri mjeseca. Prije tri godine dotaknuo je dno kad je u medije procurilo da je završio s tri prostitutke-transvestita koji su pokušali iznuditi novac od njega.
No ?ovjek je, eto, htio igrati dokle ide, a kad nije više mogao – kad je shvatio da mu je muskulatura previše izraubana i da mu hormonski poreme?aj onemogu?uje da smršavi, ?ovjek se okružen svojim sinovima rasplakao pred kamerama, i ?ak se ispri?avao navija?ima Corinthiansa za neuspjehe. Napuštanje nogometa je, kaže, doživio 'kao svoju prvu smrt'. Teško je bilo ?uti takve rije?i u zemlji koja pamti kako je tužno odlazio s ovog svijeta Mane Garrincha, 'onaj koji je bio užitak za narod'. Brazilci su takvi. Mnogi od njih vole nogomet, a ne nogometni profesionalizam. Profesionalizam su pare, velike pare, i zato je vrhunski nogomet sve teže voljeti. Takvih problema, ?ini se, nemaju samo sponzori. I sponzoruše.
http://www.youtube.com/v/4vsXCJSOyg0&rel=1Nogometni Magazin