navijaci na njegov grob postavili naslovnicu gazzette...nakon osvajanja LPR I P
EV DA SE MALO POSJETIMO JEDNOG VELIKOG NAVIJACA
Najve?i san Peppina Prisca bio je navu?i crno-plavi dres s brojem devet i zabiti hat-trick u derbyju pred 80000 gledatelja. Ipak, za vrijeme života morao se zadovoljiti titulom najstrastvenijeg, najbriljantnijeg i najdugovje?nijeg Interiste.
Navija? Intera postao je 1929. s nepunih osam godina pa sve do 12. prosinca 2001. kada se ugasio sa 80 godina i dva dana. “Nisam nikada pretpostavljao da ?u živjeti toliko dugo, pro?i od Masseronija, preko Angela Morattija, pa Fraizzolija, Pellegrinija sve do Massima Morattija.”
Još od malih nogu Prisco nije propuštao niti jedan trening Intera u Areni, ?esto bježe?i iz škole, a poneki je put bio na gostovanjima. Ne zaboravimo da tada nije bilo lako putovati kao danas. Sudjelovao je u Drugom svjetskom ratu kao alpinist, te je 1942. otišao na front u Rusiju, ali nikada nije zaboravljao pitati za rezultate Intera.
U ožuku 1943. se vratio Milanu i svom Interu, tj. još koju godinu Ambrosiani. Godinu kasnije diplomirao je na pravnom fakultetu, a ve? 1946. ulazi u milanski odvjetni?ki Forum pojstavši jedan od elite milanskih odvjetnika. Tadašnji potpredsjednik Intera Aleardo Pasinetti iznenadio ga je nakon žu?ne rasprave poslije jedne utakmice pozivom u klub.
Tako je Peppino 24. listopada 1950. imenovan glavnim tajnikom Intera s 29 godina. Angelo Moratti 1963. ga je promovirao u potpredsjednika.
Ipak, na stranu njegova službena biografija i povezanost s Interom Peppino je u najljepšem sje?anju ostao obi?nom puku, jednom prosje?nom navija?u sa Curve Nord. Prisco je u svojim javnim istupima bio iznimno ironi?an, a izgovorio je najlegendarnije rije?i.
One najpoznatije: “Nakon što se rukujem s milanistom tr?im oprati ruke, a nakon rukovanja s juventinom prebrojim prste”,
“Najve?a radost? Milan u Seriji B. Jednom pla?eno, a jednom gratis”,
“Da je moj sin Luigi navijao za Milan tražio bih analizu krvi”,
“Protivnik sam bilo kakve vrste rasizma, ali svoju k?er nikada ne bih dao milanisti”,
“Gledanje utakmice Milan - Cavese 1:2 u Seriji B 1982. lije?i sve bolesti”,
“Što mislim o Interistima koje vode ludi no?ni život? Ne bih znao, ne nazivaju me kad iza?u vani”,
“Ispri?avam se svojim roditeljima, ali izme?u njihovih slika držim Ronaldovu”,
“Milan? Bojim se da ?e ove godine ostati u Serie A”,
“?emu se nada u ve?erašnjem derbiju Juventus - Milan? Nadam se da ?e oboje izgubiti”,
“Što mislim o utakmici Juventus - Milan? Ne komentiram nižerazredne mom?adi”,
“Poraz 0:6 u derbyju? Ne sje?am se. Vi novinari svašta izmišljate.”,
“Naše najve?e greške u povijesti? Prodaja Roberta Carlosa i nedovo?enje Platinija. Ve? je bio naš”.
Izrekao je Peppino i jedno proro?anstvo… “Sanjam derby koji dobijamo pogotkom rukom” (nije ga doživio, ali dogodio se prošle sezone),
… a oko jednog i pogriješio: “U Ronaldu vidim Meazzu, ali Giuseppe je napravio veliku pogrešku prešavši u Milan. Mislim kako Ronaldo ne?e biti u stanju napraviti isto. Jedan takav velikan može nositi samo jedan dres: crno-plavi.”
Na kraju, vrijedno velikog odlaska s ovoga svijeta: “Dan prije smrti postat ?u navija? Milana, tako ?e ih kada umrem biti jedan manje”.
Ro?en u ovo doba, 10. prosinca 1921., a preminuo u istom razdoblju, 12. prosinca 2001. Samo dva dana prije smrti gostovao je u emisiji Controcampo na Italia 1 branivši žu?no, kao i uvijek ?ast i boje svog i našeg Intera. Službeno je najtrofejniji funkcioner kluba sa osvojenih 2 Lige prvaka, 2 Interkontinentalna Kupa, 3 Kupa UEFA, 8 Scudetta, 2 Kupa Italije i 1 talijanskim Superkupom. Za mnoge govore kako su najve?i navija?i Intera (Moratti) ili Interisti op?enito (Facchetti), ali Peppino se ipak najviše dokazao. Krasan je bio transparent preko cijele Curve Nord kada je Inter 2007. osvojio 15. Scudetto: “Peppino, prvak si Italije” (Peppino, sei campione d’Italia).
