|
Adnan
|
 |
« Odgovor #50 na: Sijeanj 13, 2012, 20:21:39 » |
|
Benitez: "Da biste osvajali trofeje, morate imati više od talenta"
Prvi španjolski trener koji je ikada radio u kolijevci nogometa, Engleskoj, već neko vrijeme traži posao. Bio je igrač, dok ga ozljeda koljena nije natjerala na prekid karijere i odlazak na ono što mu je sada postalo strast - trenersku klupu.
Uveo je Extramaduru i Tenerife u prvu ligu, a onda je osvojio dva naslova prvaka Španjolske i dva Kupa UEFA sa Valenciom. Sve je to bilo prije nego što je osvojio Ligu prvaka sa Liverpoolom u onom povijesnom finalu u Istanbulu 2005. Njegova karijera je bila puna uspona i padova. Otišao je iz Liverpoola u Inter kako bi zadržao natjecateljski duh koji je u tu momčad usadio Jose Mourinho, ali se nakon samo nekoliko mjeseci vratio u Liverpool, gdje je pustio korijenje nakon što je osvajanjem Lige prvaka ostao zauvijek upisan zlatnim slovima u povijest kluba sa Anfielda.
Sada živi sa suprugom Montse i njihove dvije kćeri, Claudiom i Agatom, u Wirralu, poloutoku na sjeverozapadu Engleske, odakle se vide krovovi kuća u rodnom gradu Beatlesa. On je, naravno, Rafael Benitez, 51-godišnji španjolski trener, prvi trener iz te zemlje koji je radio u Premier ligi, koji je otvorio mostove i drugima. U razgovoru za južnoamerički 'Mundo Cristiano', Benitez jepričao o tome, o svojoj nogometnoj filozofiji i životu, o zakladi svoje supruge...
Vi ste pionir - prvi španjolski trener u Premier ligi. Smeta li vam što ste danas priznatiji u inozemstvu nego u svojoj domovini?
- Ponosan sam na činjenicu da sam bio prvi španjolski trener u Premier ligi, jer je Premier liga izuzetno popularna u cijelom svijetu i stoga je i odjek uspjeha veći, ali mislim da sam i u Španjolskoj općenito, i u Valenciji, bio također priznat zbog onoga što sam napravio. Ali sa Liverpoolom sam odmah nakon toga osvojio Ligu prvaka i to je imalo veći odjek. Kad sam god putovao u neku zemlju, prvo sa Valenciom, a onda sa Liverpoolom, ljudi su uvijek cijenili tu karijeru.
Kojeg se razdoblja radije sjetite, onog iz Valencie ili onog iz Liverpoola?
- Uvijek morate gledati pozitivne stvari. Imao sam tri dobre godine u Valenciji. Ispočetka je bilo teško, dok se nisu naviknuli na moj način rada. Na kraju su me navijači podržavali, a momčad je bila vrlo konkurentna i donijela je velike trofeje u klub. Imali smo razlika u mišljenjima, ali vremenski odmak vam pomogne da stavite stvari u određenu perspektivu. Zlatni grb koji su mi nedavno uručili je znak kako gledamo jedni na druge. U Liverpoolu rezultati su pokazali da smo postigli velike stvari, a kada osvojite velike trofeje onda vas ljudi još više cijene.
Bili ste pomoćnik Vicenteu Del Bosqueu u Real Madridu, a on tvrdi kako u današnje vrijeme ne možete izvući maksimum iz igrača ako ste samo strogi prema njima, ali ipak to morate nekako napraviti. Slažete li se s njim?
- Kroz svoje iskustvo kao učitelja tjelesnog odgoja sam naučio rješavati probleme razgovorom. Ono što ja radim je da razgovaram sa igračem i kažem mu zašto nešto radimo. Kažem mu da to radimo jer moramo, jer je momčad skupina 25 različitih osobnosti. Radije ne koristim strogoću, nego želim uvjeriti igrača razumom i znanjem.
Kako se danas slažete sa Del Bosqueom, španjolskim izbornikom?
- Moj odnos sa Vicenteom je uvijek bio dobar, i danas je dobar. Bili smo rivali u vrijeme kada sam ja bio u Valenciji, a on u Realu. Ali kada sam ga vidio u Španjolskoj posljednji put u listopadu dao mi je nekoliko majica sa svojim potpisom koje smo sada iskoristili za aukciju u korist zaklade.
Jeste li bliže po načinu razmišljanja Del Bosqueu ili Mourinhu? Kada ste se susretali u Premier ligi imali ste razlike u mišljenjima u odnosu na Mourinha, kojega ste naslijedili u Interu.
- To su stvari koje čovjek uvijek pokušava zadržati na nogometnoj razini. Svi pokušavaju pratiti svoje vlastite interese. A ja vjerujem da sam radio ono što sam morao, poštujući i cijeneći protivnika. Mourinho je figura koja voli privlačiti pozornost na sebe, a to oslobađa njegove igrače pritiska i odgovornosti u njihovoj okolini.
Biste li voljeli da ste ga imali za trenera?
- Ja sam imao dobre trenere, ljude sa kojima ste mogli razgovarati, koji su me učili novim stvarima i sa kojima sam mogao raspravljati. Većina trenera moraju preuzeti odgovornost na sebe i Mourinho nije drugačiji što se toga tiče.
Kakva je vaša ideologija, kao trenera?
- Ja svojim igračima uvijek kažem da imaju vjere u sebe i pokušavam im pružiti neki čvrst oslonac, samopouzdanje bazirano na onome što pokušavamo napraviti. Možete imati igrače najveće kvalitete kojima i ne treba vodstvo i kojima je lakše, ali drugi to možda trebaju. Važno je dati im pravac koji će oni slijediti.
Kako se slažete sa mladim igračima? Koje im vrijednosti pokušavate usaditi?
- Kroz svoj rad sa mladim momčadima Real Madrida i moju edukaciju za učitelja tjelesnog odgoja, stavljao sam se u njihovu poziciju kako bih im prenio poruku. Nije važno ako je potrebno puno sati rada kako bih ih naučio konceptima, tako da oni mogu nastaviti raditi po njiima do kraja života. Ključ je naučiti ih nečemu što im omogućava da i dalje uče u budućnosti. Ako ih naučite kako pecati ribu nikada neće biti gladni, ali ako im samo date ribu, moći će je pojesti samo jednom.
Postoje igrači poput Kake, koji su poznati po svojim religioznim uvjerenjima. Utječe li to na bilo kakav način na njihove izvedbe?
- Ne bih rekao da su to njihova religijska uvjerenja, nego prije njihove osobne vrijednosti. Poštovanje i edukacija imaju velikog utjecaja da se osoba spremnije suočava sa izazovima u životu. Slijeđenje religije vam može pomoći i u nogometnoj karijeri i u životu. Religija bez sumnje pomaže, nikako ne može biti prepreka.
Koje kvalitete najviše cijenite kod igrača: skromnost, pouzdanost, trud, ambicioznost, talent...?
- Talent je ključan, ali nije jedina važna stvar. Ako sve pouzdani i naporno radite, provest ćete puno godina na vrhu. Na vrh možete doći i bez talenta, ali onda morate dodati druge stvari, poput želje za napretkom i sposobnosti za naporan rad.
Uvijek ste voljeli taktiku i strategiju još otkako ste bili dijete, jer ste voljeli šah i Stratego (strateška igra u kojoj je cilj zarobiti protivničku zastavu=. Možete li nešto iz toga prenijeti i na nogometni teren?
- Naravno, uvijek sam volio strategiju i promatrao što se događa na terenu više iz analitičke perspektive. I dalje volim igrati šah, ali ne Stratego, jer se to promijenilo s godinama. Najvažniji je način na koji pokušavate naći rješenje problema. Nakon svega, talent je taj koji čini razliku, ali nekad ga morate usmjeriti u drugom pravcu kako bi pronašli rješenje.
Koji je igrač svojom osobnošću ostavio najveći utisak na vas?
- Raul je, iako nisam s njim dugo radio, imao jaki natjecateljski mentalitet. Onda kasnije: Baraja, Ayala, Carboni i Mista u Valenciji, a u Liverpoolu: Pepe Reina, Steven Gerrard i Lucas Leiva, koji je morao puno toga napraviti da bi ga prihvatili, ali je zahvaljujući svom napornom radu to uspio.
Živjeli ste u Španjolskoj, Velikoj Britaniji i Italiji. Gdje vam se najviše sviđa?
- Sve te zemlje imaju dobre strane, ali najviše sam vremena proveo u Engleskoj i Španjolskoj. Kako biste razumjeli nogomet, Engleska je jedinstvena. A Španjolska je mjesto gdje možete živjeti dobro.
Gdje preferirate raditi kao trener, u Engleskoj ili u Španjolskoj?
- Prioritet mi je Engleska, zbog toga koliko su treneri cijenjeni. Tražim klub koji se ima želju natjecati i boriti za trofeje.
Bivši menadžer Manchester Citya iz devedesetih godina Brian Horton je rekao kako 'niste pravi trener dok ne dobijete prvi otkaz'. Biste li se složili s njim?
- To je uvijek korisno iskustvo, jer tako nogomet funkcionira, jako je teško zadržati posao. U Engleskoj se trenerska karijera više cijeni, ali drugdje, poput Španjolske, svaka tri mjeseca ste pod ogromnim pritiskom. Ali činjenica da vas se klub riješio, ako je dobro iskoristite, vam može pomoći da napredujete.
S obzirom na trenutnu financijsku klimu, je li odmor od trenerskog posla luksuz?
- Ne volim to nazivati odmorom kada ste trener. Ja sam imao ponude i nasreću mogu sebi dopustiti da razmotrim jesu li dobre ili ne. Odmor je potpuno drugačija i ozbiljnija stvar. Ja se smatram privilegiranim, jer sam radio, i nastavit ću raditi, posao koji volim, plaćaju me za to i to dobro plaćaju. U svijetu vlada ozbiljna ekonomska kriza i ja se pokušavam držati čvrsto uz ljude koji su mi bliski.
Mislite li da su nogometni klubovi stisnuli remene sa ovom ekonomskom krizom?
- Ima puno klubova koji to rade, iako ima i onih koji žele investirati što je više moguće novca. Ono što je očigledno jeste da je nemoguće nastaviti raditi na način na koji se radilo do sada.
Što želite u 2012. godini, općenito i osobno?
- Općenito, nadam se da će se pronaći rješenje za krizu, jer će to pomoći u rješavanju socijalnih problema i bit će manje pritiska. Na osobnom planu, želim raditi u klubu koji mi pružiti stabilnost mojoj obitelji kako bismo svi bili sretni.
Preuzeto sa euronogomet.com
|
