|
Adnan
|
 |
« Odgovor #33 na: Listopad 07, 2011, 11:03:59 » |
|
Bez ponavljanja nema učenja
"Razvio sam metodologiju tehnike automatizma. Dakle, sve sam bazirao na ponavljanju jer bez ponavljanja nema ni učenja. Plod takvog rada su i rezultati.", rečenica je pokojnog Tomislava Ivića. Koliko se o uigranosti i automatizmu može govoriti u klubu koji je u zadnjih 17 mjeseci vodilo 5 različitih trenera?
Inter ima specifičan igrački kadar. Od igrača koji su u najboljim igračkim godinama, u naponu snage, među crnoplavima su tek dvojica - Sneijder i Pazzini. Ostale možemo podijeliti u dvije skupine - oni koji su na zalasku karijere i oni čija karijera tek počinje. Ovi potonji bi, naravno, trebali biti budućnost, ali i sadašnjost Intera.
Na početku nove sezone brojni su se mladići susreli sa kritikama na račun svojih izvedbi. Koliko u tim kritikama ima osnove?
Yuto Nagatomo, Joel Obi, Ricardo Alvarez i Philippe Coutinho na različite su načine došli u Inter, ali svima je zajedničko da im je ovo prva sezona u koju ulaze kao ravnopravni kandidati za mjesto u prvom sastavu.
Koja je njihova prirodna pozicija? Nagatomo je došao iz Cesene, gdje je igrao lijevog beka, Obi je u primaveri igrao na krilu, Alvarez u Velezu centralnog veznog, a Coutinho je stigao kao jedan od najtalentiranijih mladih trequartista na svijetu.
Od dolaska u Inter prije nešto više od godine dana, Coutinho je odigrao jednu jedinu utakmicu na poziciji iza dvojice napadača. Alvarez niti jednom nije igrao na poziciji centralnog veznog, a Nagatomo je na lijevom beku ove sezone igrao samo jednom. Joel Obi odavno je prekomandiran na poziciju centralnog veznog. U ovu je sezonu krenuo kao lijevi bek. U zadnje vrijeme opet igra u vezi.
Očito je kako Inter svoje talentirane "klince" koristi za krpanje rupa, a to definitivno nije način na koji će oni ispuniti svoj potencijal. Da bi pokazali sve ono što znaju, nužno je da igrači, posebno oni mladi, igraju na pozicijama koje im najviše odgovaraju i da igaju u kontinuitetu. Na taj način dobijaju sigurnost i samopouzdanje, koji im omogućavaju da igraju bez grča i da razviju automatizam toliko nužan za uspjeh u nogometu. Kako kaže pokojni šjor Ivan - bez ponavljanja nema ni učenja.
U Interu ponavljanja i konstantnosti nema. Jedino što je u Interu konstantno su promjene. Gotovo u svakoj utakmici od igrača se očekuje nešto drugo. Kako očekivati da primjerice Obi, koji ima sve skupa desetak nastupa u profesionalnom nogometu, nakon pet utakmica na poziciji lijevog beka u šestoj odigra bez greške na poziciji centralnog veznog? Naravno da svaka promjena traži i dodatno vrijeme za prilagodbu. Zbog toga je nužno da se eksperimentiranja svedu na minimum. Da igrači znaju koja je njihova uloga i da se njoj u potpunosti prilagode.
Ako je Maiconu zagarantirano mjesto desnog beka onda Nagatomo mora igrati lijevog. Stalno. Alvarez nije ni krilo ni trequartista već centralni vezni, kao i Obi. Coutinho je trequartista. Kad ne igra Sneijder onda bi trebao igrati Coutinho. Ne na krilu, ne na boku, nego iza dvojice napadača. U svakoj prilici. Na taj će način i momčad i pojedini igrači funkcionirati bolje jer stvorit će se toliko spominjani automatizam. Znat će se tko, što, kako i kada radi.
Hoće li u Interu ikad zaživjeti takav pristup? Dovođenje Ranierija, čovjeka poznatog po stalnim promjenama, zbog kojih je i dobio nadimak "Tinkerman", na Interovu klupu, nikako ne ide ovom u prilog. Da ga bog prosljedi i mocmi uz Ranochiu Faraonija Polija nasa buducnost sta reci no sretno ...
|
Anketa
